Ako postoji tema zbog koje vozači, dispečeri i vaga na izlazu iz terminala dobijaju blage napade nervoze, to je – osovinsko opterećenje i težište poluprikolice. Nije dovoljno samo „da stane u sanduk“; bitno je i gde stoji, koliko pritiska koju osovinu i kako se komplet ponaša u vožnji.
Hajde da ovo razvežemo bez suve teorije, ali sa dovoljno prakse da sledeći put na vagi budete potpuno mirni.
Osovinsko opterećenje – šta zapravo „vidi“ vaga?
Osovinsko opterećenje je sila (masa) koja pada na svaku osovinu posebno – na pogonsku osovinu tegljača, na prednju osovinu i na osovine poluprikolice.
Cilj je uvek isti:
- da ne pređete zakonske limite po osovini
- da ne preopteretite jednu osovinu, dok druga „šetka“ poluprazna
- da težište poluprikolice ostane u zoni u kojoj je vozilo stabilno i predvidivo
Različite poluprikolice imaju različitu raspodelu mase zbog konstrukcije, dužine, tipa sanduka i namene. Na primer, kod kipera (bilo da su to aluminijumske poluprikolice ili čelične poluprikolice) osovinska opterećenja se dodatno menjaju tokom kipovanja – što težište čini još važnijim.
Težište poluprikolice – „nevidljiva tačka“ koja odlučuje sve
Težište poluprikolice je ta imaginarna tačka u prostoru u kojoj možemo da „zamislimo“ da je sabrana sva masa sanduka + tereta.
Za vas praktično to znači:
- što je težište niže – vozilo je stabilnije u krivini, pri kočenju i pri kipovanju
- što je težište više – lakše dolazi do prevrtanja i „ljuljanja“
- što je težište pomereno unazad – više tereta ide na osovine poluprikolice
- što je pomereno unapred – opterećujete sedlo i pogonske osovine tegljača
Kod specijalnih vozila, kao što su niskonoseće prikolice i poluprikolice, cela filozofija je upravo u tome da se teret „spusti“ – mašine, transformatori, gabaritna oprema – sve ide što niže, kako bi se zadržala stabilnost i prošlo ispod mostova, portala i kontaktne mreže.
Kako raspored tereta menja težište poluprikolice
Najčešće greške u praksi nastaju kada se „u brzini“ natovari:
- sav teret napred u sanduk – sedlo i pogonska osovina polude od opterećenja
- sav teret nazad – zadnje osovine poluprikolice nabijene do maksimuma, prednja „šeta“, upravljanje postaje nervozno
- teret u jednu stranu – težište poluprikolice ode u stranu, vozilo se u krivini ponaša kao da vozi „na dva točka“
Idealno, želite da se težište poluprikolice nalazi približno u sredini utovarnog dela po dužini i širini, i što je moguće niže po visini. Kod ceradnih modela, kao što su ceradne/plato poluprikolice, to znači:
- teške palete spuštate na pod
- lakšu robu slažete u više nivoa
- ne pravite „kule“ od robe koje guraju težište u nebo
Kod kontejnerskih poluprikolica, situacija je još osetljivija, jer su 20“ i 40“ kontejneri unapred definisani po dužini. Tu se igra sa pozicijom kontejnera, kliznim „pocketima“ i eventualno pomičnim sedlom na tegljaču, da bi se dobila dobra raspodela po osovinama.
Statika vs. dinamika: vozilo nikad ne stoji „kao u katalogu“
Na papiru sve deluje lako: računate mase, rastojanja, množi–deli, dobijete osovinska opterećenja. U vožnji se, međutim, dešava sledeće:
- pri kočenju – težište poluprikolice „gura“ mase unapred, povećava se opterećenje prednje osovine tegljača i prvih osovina poluprikolice
- pri ubrzanju – deo mase ide unazad (manje kritično, ali utiče na prijanjanje)
- u krivini – težište „beži“ ka spoljašnjoj strani krivine i pravi momenat prevrtanja
Zato je važno da početni, statički raspored bude korektan. Ako već u mirovanju imate ekstremno opterećenu jednu osovinu i visok težište poluprikolice, u nagloj promeni pravca rizik od prevrtanja ide u nebo, a osiguranju se pali crvena lampica.
Primer iz prakse: isti teret, drugačije ponašanje
Zamislite 25 tona rasutog tereta u kiperskoj poluprikolici:
- ako je teret nasut približno ravnomerno, težište poluprikolice je centralno, vozilo „leži“ na putu
- ako je sav materijal naguran napred (bager „u brzini“ samo sipa na ulazu u sanduk), sedlo dobija preveliki pritisak – prednja osovina može da bude preopterećena, upravljanje postaje teže
- ako je teret nasut više u zadnjoj trećini, zadnje osovine pate, a kod kipovanja postoji realan rizik da vozilo „krene sa sobom“ ako podloga nije idealno ravna
Uz pravilno dimenzionisanu i konfiguriranu kiper poluprikolicu (čeličnu, aluminijumsku, šumsku, specijalnu), lakše je da težište poluprikolice držite tamo gde želite. Tu dolazi do izražaja kvalitet konstrukcije, raspored osovina, tip vešanja i dodatne opreme.
Težište, osovine i kočioni sistem – sve je povezano
Osovinsko opterećenje direktno utiče na rad EBS/ABS sistema. Ako su osovine neujednačeno opterećene, kočenje neće biti ni efikasno ni prijatno – jedna osovina koči više, druga manje, gume se troše neravnomerno, vozilo „pije“ put.
Ako želite dublje da uđete u ovu temu, bacite pogled i na vodič o EBS sistemima i održavanju kočnica na poluprikolicama:
EBS i kočioni sistemi na poluprikolicama – dijagnostika i održavanje.
Kada su osovinsko opterećenje i težište poluprikolice u balansu, kočioni sistem radi u svojim projektovanim granicama – kraći put kočenja, stabilnije vozilo i manje stresnih situacija na putu.
Kada je vreme da se razmisli o pravoj poluprikolici
Ako se svakodnevno borite sa:
- punim osovinama i praznim novčanikom zbog kazni
- teretima koji „ne legnu lepo“ u postojeću poluprikolicu
- specijalnom robom koja traži posebno nisko težište poluprikolice
možda je vreme da se razmotri da li je pravi izbor kiper, ceradna, šumarska, kontejnerska ili niskonoseća poluprikolica – i u kojoj konfiguraciji osovina, dužine sanduka i dodatne opreme.
Ponudu različitih tipova vozila (od aluminijumskih kipera do šumarskih i specijalnih niskonosećih modela) možete videti kroz ceo asortiman WIELTON i partnerskih brendova na sajtu Balkan Trailer.